Dejan Cukić: Koncert u Botaničkoj bašti je veoma poseban za mene, jedva čekam da izađem na scenu
Foto: promo
O novom koncertu u Beogradu, o narednom jubileju – 40 godina „Sporog ritma“, o retrospektivi svih bendova u karijeri čiji je bio član, o novim projektima na više polja, o svojim mnogim gostovanjima kolegama na koncertima.
Kada pročitate bilo koje redove biografije o njemu, definitivno imate utisak da čovek živi više paralelnih kreativnih života i svuda je zapažen, uspešan, vredan, posvećen, temeljan, pronalazi se u svemu što stvara.
U duši, srcu, emocijama, u svojim prstima ima više talenata, koje uspeva mudro da ih raspoređuje kada je neophodno. Uvek ima šta da kaže, ekstrovertan, komunikativan, neposredan, zabavan, šarmantan, retko načitan, nagledan, naslušan, može da lako kreira umetnost, ali i da piše ili izveštava o umetnosti. Dakle na sceni i ponekad iza nje, svuda je prisutan.
Najpopularniji je kao pop rok muzičar – pevač, gitarista, tekstopisac, kompozitor, ali ga znamo i kao – novinara, radio i TV voditelja, publicistu, pisca i prevodioca knjiga o muzici.
Dakle izuzetno svestran i poseban, koliko duboko uživa u svemu što radi, i tako decenijama.
U Beogradu će se predstaviti koncertom u nedelju, 23. avgusta na manifestaciji „Wine Garden Summer Nights“, nastavak tradicionalne priče „Wine Garden“ koja traje od 2019. godine i uvek u junu, na otvorenoj sceni Botaničke bašte „Jevremovac“.
Biće to povratak umetnika na isto mesto nakon pune četiri godine kada je održao veoma zanimljiv i drugačiji koncert nego što smo navikli kada nastupa sa svojim pratećim sastavom „Spori ritam“.
Dobro, znamo onda o kome je reč – DEJAN CUKIĆ.
Botanička bašta „Jevremovac“ i „Wine Garden Summer Nights“, novi muzičarev susret sa Beogradom, bilo je i vreme, konačno.
Karijera u muzici ga je vodila još iz srednjoškolskih dana, od grupe „Dizel“, te je prešao u sastav „Tilt“, i onda dalje istorija se uglavnom zna.
Diskografija je veoma produktivna – sa grupom „Bulevar“ dva albuma – „Loš i mlad“ (1981), „Mala noćna panika“ (1982), sa „Bajagom i Instruktorima“ tri studijska izdanja – „Pozitivna geografija“ (1984), „Sa druge strane jastuka“ (1985) i „Jahači magle“ (1986).
Kada je krenuo u solo karijeru, pre skoro 40 leta, iznedrio je devet studijskih albuma: „Spori ritam“ (1987), „Zajedno“ (1989), „1991“ (1991), „4 ½… Ja bih da pevam…“ (1996), „Igramo na ulici“ (1998), „Divlji med – Pesme Boba Dilana“ (2000, muzika za predstavu „Divlji med“ Majkla Frejna, prema Antonu Pavloviču Čehovu, u režiji Dejana Mijača, za Atelje 212), „Kalendar“ (2002), „Ubrzanje!“ (2008), „Ulica bez brojeva“ (2019).
Naravno, u opusu su snimljeni i live albumi – „Unplugged“ (1997) i „DC & SRB@ SC“ (2003), kao i kompilacije – „San na pola puta“ (1992), „Priče o ljubavi“ (2014) i „Greatest Hits Collection“ (2019),
Spisateljski talenat ima vidne rezultate – tri važne knjige – „Muzika je najbolja – lik i delo Frenka Vinsenta Zape Mlađeg“ (2001), „The Rolling Stones – uputstvo za upotrebu“ (2007) i „45 obrtaja – priče o pesmama“ (2007), ali je i autor monografije povodom 70 godina Udruženja muzičara džez, rok i zabavne muzike Srbije.
Svoju produktivnost je istakao i kao prevodilac mnogih knjiga o velikanima muzičarima, kao njihove biografije ili autobiografije, u izdanju kuće „Laguna“ tako da smo imali prilike da čitamo o Eriku Kleptonu, Dejvidu Bouviju, Elvisu Prisliju, Kitu Ričardsu, Biliju Ajdolu, Miku Džegeru, Brusu Springstinu, Džonu Lenonu, Eltonu Džonu, Džimiju Hendriksu, Džimu Morisonu, Leniju Kravicu, antologijskim svetskim grupama – The Beatles, Queen, Led Zeppelin, Pink Floyd, Depeche Mode.
Foto: Stanislava Sharpa
Bibliografija prevoda Dejana Cukića je pred vama:
„The Autobiography“ by Eric Clapton (2008);
„Black Celebration (Depeche Mode biography)“ by Steve Malins (2009);
„When Giants Walked the Earth: A Biography of Led Zeppelin“ by Mick Wall (2009)
„Bowie: A Biography“ by Marc Spitz (2011);
„Life“ by Keith Richards (prevod sa kolegom Goranom Skrobonjom, 2011);
„Mick: The Wild Life and Mad Genius of Jagger“ by Christopher Andersen (2014);
„The Beatles: The Authorised Biography“ by Hunter Davies (2014);
„Dancing with Myself“ by Billy Idol (2016);
„Pigs Might Fly: The Inside Story of Pink Floyd“ by Mark Blake (2017)
„Born to Run“ by Bruce Springsteen (2017);
„Is This the Real Life: The Untold Story of Queen“ by Mark Blake (2019);
„Being John Lennon – A Restless Life“ by Ray Connolly (2019);
„Me“ by Elton John (2020);
„Being Elvis – A Lonely Life“ by Ray Connolly (2020);
„Two Riders Were Approaching: The Life & Death of Jimi Hendrix“ by Mick Wall (2020);
„No One Here Gets Out Alive“ by Jerry Hopkins and Danny Sugerman (2021);
„Let Love Rule“ by Lenny Kravitz with David Ritz (2022).
Poslednjih pet godina Dejan Cukić je vodio uspešnu i veoma slušanu radio emisiju „Ode ponedeljak!“ na talasima Radio Beograda 202, i nažalost ta priča je sada završena.
Sada sledi naša nova muzička i umetnička priča.
Odnosno, priča DEJANA CUKIĆA.
Foto: Dragan Popović
KONCERT U BOTANIČKOJ BAŠTI MI JE PRVI SAMOSTALAN NASTUP U SRBIJI OVE GODINE
Bliži nam se tvoj koncert 23. avgusta ponovo u Botaničkoj bašti „Jevremovac“, nakon četiri godine, mada je sada drugi povod, manifestacija „Wine Garden Summer Nights“. Sa kakvim emocijama prilaziš ovom novom susretu sa beogradskom publikom, trema, uzbuđenje, ili sasvim opušteno? Beograd je muzičarima najveći test i na neki način veliki pritisak da sve bude savršeno?
– Moram da priznam da sam prilično opušten, mada jedva čekam. Uzbudljivo je to što će mi ovo biti realno prvi nastup na teritoriji republike Srbije u ovoj godini (smeh)!
U stvari, dva dana ranije biću samostalno gost u okviru jedne „alternativne Gitarijade“ u Vražogrncu kraj Zaječara – „Točak Rock“, ali tu je naglasak na mladim bendovima. Ovako, sopstveni koncert…
Zabavno je što sam nedavno svirao u Helsinkiju, ali ne i u Beogradu.
Spremate kamernu svirku klavirista Dragan Mitrić i ti, što ste činili i te 2022. godine na istom mestu. Da li si tada poželeo da ponovo nastupaš na ovom prostoru na otvorenom? Kako je došla saradnja sa manifestacijom “Wine Garden Summer Nights”?
– Botanička Bašta je predivan prostor sa veoma inspirativnom atmosferom i za izvođače i za publiku. Pored toga, taj koncert gde smo samo Dragan i ja, veoma je poseban za mene. Kada je u pitanju svirka čitavog benda mnoge nijanse pesama se izgube u buci. Opet, moji solistički nastupi u klubovima imaju drugačiju vrstu histerije uz moju potrebu da čitav zvuk nadoknadim sopstvenim „energetskim udarom“ (smeh).
Usuđujem se da kažem kako će ovo biti muzički najdelikatnija verzija nastupa. Kada smo pre 4 godine svirali u Botaničkoj Bašti, prvi put mi se dogodilo da publika aplauzima reaguje na delove tekstova… valjda su ih tada prvi put zaista čuli (smeh).
Set lista obuhvata tvoje najveće hitove u drugačijim aranžmanima? Da li će biti neka vrsta akustičnog koncerta, tihog i intimnog u prirodi, da se sačuva duh Botaničke bašte?
– Da, upravo tako.
Foto: WOOD RS
PLAN JE DA SE ZA JUBILEJ – 40 GODINA „SPOROG RITMA“ ODRŽI JEDAN „PRAVI“ BEOGRADSKI KONCERT
Repertoar ne sme i ne može bez – “Ja bih da pevam“, „Nebo jedino zna“, „Stranac u Beogradu“, „Dolazi tiho“, „Letnje kiše“, „Mokre ulice“, „Julija“. Dodao bi još numera kao obavezna lektira na listi?
– Svakako ćemo svirati najpoznatije pesme, ali još zanimljivije će biti podsećanje na neke stvari koje smo pomalo zapostavili.
Ovaj koncert je na neki način polazak u susret obeležavanju velikog jubileja – 40 godina solo albuma “Spori ritam” (1987)? S tim u vezi, na koji način se planira proslava četiri decenije od početka tvoje samostalne karijere, odnosno frontmena sastava “Spori ritam”?
– Videćemo. Plan jeste da se održi jedan „pravi“ beogradski koncert i što više nastupa, ali to zavisi od mnogo faktora.
Želja mi je i da snimim neke od stvari sa „Sporog ritma“ u malo drugačijem aranžmanu, kao i neke nove pesme, ali bolje da ne baksuziram.
VEĆ 50 GODINA KARIJERE DEJANA CUKIĆA
Sa druge strane, tvoja muzička karijera traje znatno duže. Pre solo albuma i priče sa osnivanjem “Sporog ritma”, ti si već bio u četiri grupe – “Dizel”, „Tilt“, “Bulevar”, “Bajaga i instruktori”. Kada se sve sabere, Dejane, koliko si ti onda tačno godina već u muzici? Izgleda veteran, a opet energijom si večiti dečak?
– To je još desetak godina više. U stvari, kada bolje razmislim, tačno je 50 godina od kako sam iz jednog gimnazijskog benda kakav je bio „Dizel“, prešao u „profi“ grupu „Tilt“ gde sam počeo saradnju sa Neletom, Cveletom, Vlajkom (kasnije „Instruktorima“) i sa Dudom Bezuhom… Pola veka! Ali ja volim da se sećam takvih stvari. U Helsinkiju sam odsvirao dve pesme sa gitaristom iz prve grupe, „Dizel“, Batom Toškovićem, vrlo cenjenim arhitektom u Finskoj (a i ovde). Baš smo uživali.
Navedene četiri grupe u početku, i da li ti je onda najviše odgovaralo da imaš solo karijeru, tačnije da imaš svoj sastav 40 godina? Šta su ti donela iskustva sa prethodnim bendovima, da se čeličiš kao deo tima, da bi onda od 1987. preuzeo kormilo da budeš glavni u svojoj muzičkoj priči?
– Kada si pevač – solista, na kraju ti je važno da imaš sopstveno ime na plakatu (smeh). Ne zbog sujete, već zbog samostalnosti, a, svako iskustvo donosi nešto. Ne samo u bendovima već u životu uopšte.
Foto: Nebojša Babić
VELIKO JE UŽIVANJE GOSTOVATI NA KONCERTIMA LEGENDAMA UZ ČIJU MUZIKU SAM RASTAO
U poslednjem periodu kao da ti je postao stalan posao da veoma često gostuješ na mnogim velikim koncertima tvojih kolega – “Indexi” i prijatelji“ u Sava centru, „Srebrna krila“ u mts Dvorani, Dado Topić i prijatelji u mts Dvorani (proslava 60 godina karijere), Sloba Dragović u BitefArtCafe-u, “Analogna rasa” (Kolarac, mts Dvorana, BitefArtCafe, po Srbiji i regionu) uz tandem Nikola Čuturilo Čutura – Zoran Predin, humanitarna serija koncerata “Jedro” takođe u Bitefu. Prija li ti da nekad ne budeš u samom centru zbivanja, nego deo jednog većeg mehanizma kao što su ta gostovanja?
– Da. U poslednje vreme, kada me pitaju „Šta radiš? Odgovaram „Gostujem po koncertima.“ (smeh) U svakom slučaju mi je velika čast što me na takve priredbe zovu ne samo prijatelji i vršnjaci kao Bajaga, Čutura ili Zoki Predin, već i legende uz čiju sam muziku rastao i pravio prve korake, kao Indexi, Dado Topić ili YU grupa…Veliko je uživanje izaći na binu sa njima.
Kada se pogleda tvoja veoma bogata karijera, zaista si oduvek bio izuzetno svestran – muzičar, novinar, radio i TV voditelj, publicista, pisac i prevodilac knjiga o muzici. Da li ima novina na svim tim poljima trenutno – pripremaš li kao pisac ili prevodilac neku novu zanimljivu knjigu, ili ćeš pokrenuti neku novu emisiju, na radiju ili televiziji?
– Mislim da bi trebalo uskoro da se pojavi moj prevod poslednje, tako reći „završne“ autobiografije Ozija Ozborna.
Pišem i neka svoja sećanja, ali ne znam da li ću ih ikada objaviti… više onako, kao borba protiv demencije (smeh).
Foto: Tuomas Tuomitie
PENZIJU SAM ZASLUŽIO KAO SAMOSTALNI UMETNIK
Mnogi su razočarani i tužni što tako iznenada nema više radio emisije “Ode ponedeljak!”. Kako gledaš na taj slučaj, da eto na Radiju Beogradu 202 ukidaju veoma slušanu emisiju godinama, sa izgovorom da nadalje ne mogu da sarađuju sa onima koji su ušli u penziju, to zrelo, treće doba? Osećaš li se ti uopšte kao penzioner, kada neprestano skačeš po bini i ne umeš da se zaustaviš nikada?
– Najpre da raščistimo – ja sam penziju zaslužio kao „samostalni umetnik“. Nikada nisam bio u radnom odnosu (lažem… bio sam 9 meseci na plati u TV Metropolis, ali sam brzo odustao). Imao sam sreće da me kao klinca savetuju dobronamerne kolege da odmah počnem da uplaćujem staž. Kako god… muzičar, posle navršenih 65 godina ima pravo da prima penziju, ali nikada se zaista ne penzioniše.
Što se tiče odluke Radio Beograda, ne bih ulazio u njenu opravdanost.
Mislim da je šteta odreći se doprinosa ljudi kao što su Žikica Simić ili Vlada Pejak.
Što se mene tiče, drago mi je da je „Ode ponedeljak!“ imala svoje slušaoce, ali sada je možda i vreme da se više posvetim drugim stvarima.
Februar 1983. Sa Kelly i Kim, gitaristkinjama i pevačicama britanske grupe Girlschool; Foto: privatna arhiva
Za sam kraj, prija li ti što je Beograd postao izuzetno hiper produktivno tržište za koncerte, festivale, manifestacije, čak i tokom leta, u avgustu, što ranije nije bilo toliko često? Evo samo ovaj vikend od 21. do 23. avgusta u isto vreme će se održavati Wine Garden Summer Nights u Botaničkoj bašti, Zemun fest na Zemunskom keju, Street Food festival u Donjem gradu Kalemegdana, Dragi Bravo festival na Ušću.
Sa tim u vezi, i inostrani muzičari svakog meseca ili svake nedelje su u Beogradu!
Planiraš li ići na neke od koncerata stranaca uskoro – Judas Priest, Dire Straits Legacy, Deep Purple, Andre Rieu?
– Lepo je da ponovo imamo živu koncertnu scenu. Ne treba zanemariti uticaj velikog broja građana Rusije koji su se skrasili u Beogradu, a spremni su da plate skupe ulaznice i tako ponovo postavili Beograd na mapu nekih svetskih događanja. Nisam još odlučio da li ću ići na neki od najavljenih koncerata, ali sam već kupio kartu za Boba Dilana u Ljubljani. Da još jednom dišem isti vazduh sa čovekom koji je, uz „Bitlse“ i „Stonse“, stvorio kulturu od koje živim… dočekavši i penziju (smeh).
Ivan Makragić