Moj dnevnik sa Ohrida (Vol. 2): Zvezda je rođena – Jakov Jozinović osvojio Ohrid u rasprodatom Antičkom teatru
Foto: unsplash.com
Fenomen koji je pokorio čitavu bivšu Jugoslaviju, osvojio mlade, najviše curice i curetke, već neko vreme mi je bio velika enigma o kojoj slušam različita mišljenja, mada su dobrim delom pozitivna, i nisam shvatao čemu tolika frka i šizenje na sve strane.
Ipak, ne možete biti ni ravnodušni kada vidite te podatke: rasprodao je 10 koncerata u Sava centru, dakle imamo 40 000 gledalaca!
Hrabro je zakazao već dve Beogradske Arene, dakle to je još 40 000 duša!
I opet, nikako da se odlučim da idem na barem jedan njegov koncert, da vidim to čudo uživo, te oktijem enigma zašto je nastala tolika pomama, histerija, ludnica, kao da je Kralj rokenrola Elvis Prisli ili liverpulska rok četvorka “Bitlsi”, shvatio sam po nekim snimcima da je čudo neviđeno među nama.
Znamo o kome je reč … hrvatski mlađani superstar JAKOV JOZINOVIĆ.
Sa svega 20 godina postao je konkurencija bukvalno svima. I svi ti, mislim na kolege, ostali su u šoku kako ih je odjednom preko noći istisnuo neko sasvim nov, a peva obrade, što su pokušavali da omalovaže. Te im nije jasno kako mu to uspeva.
Tako je naišao i na prekor, prezir kolega i koleginica, sujeta je dobrano radila svoje, i ond se stvorila neka čudna klima, da ne kažem kontraverzna oko njega, te sam ideju o novoj mlađanoj zvezdi pozdravio, dakle poštujem, međutim nisam se cimao za medijske akreditacije da ispratim koncerte u Sava centru.
Ipak, kada sam se našao u Ohridu, sa mojom dragom, ovo leto pored divnog mora, ili gigantskog jezera, i ugledao plakat za koncert Jakova Jozinovića za 3. avgust.
Karte nisu baš toliko pristupačne, ali hajde nema veze, odem da nam kupim kod prodavaca ulaznica na čaršiji, kad ono međutim, nema više! Nestalo! Koncert je rasprodat!
Šta sada da radimo? Neće ljudi ni da nam uzmu novce, i žao mi da ne gledamo kad smo već ovde.
I još ogroman Amfiteatar ili Antički teatar, a Jakov je dakle i Makedoniju počeo lako da osvaja.
I sad, iako nisam nimalo snalažljiv, barem sebe ne vidim tako, vidim da je organizator događaja koncertna agencija Eventum. Upravo je to promoterska kuća koja je 2025. dovela i Sergeja Ćetkovića, koga znam neko vreme (od gostovanja na TV Nova 2024. godine, gde sam bio urednik neko vreme, o čemu sam temeljno pisao na portalu Looker Weekly).
Ćetković je i ove godine nastupao ponovo, takođe u Antičkom teatru, o čemu ću pisati u narednom tekstu, kao novi nastavak (epizoda).
I onda, pošto sam bio u kontaktu sa Sergejem čim sam došao u Ohrid, jer sam video i njegov plakat za datum – 9. avgust, a ponovo ga dovodi Eventum, on me opet uputi na organizatorku Sani, sa kojom sam se upoznao leta 2025. u Ohridu, upravo zbog njegovog koncerta. Reših da Sani i sada pitam za pomoć, ali ne samo za Sergeja, već i za – Jakova Jozinovića. Samo je trebalo proveriti da li je Sani angažovana za Eventum, i ima li šanse da prisustvujemo koncertu mladog Jakova.
Draga osoba Sani, bez problema kaže da može, ona će biti tamo, i samo da joj se javim pred ulaz za koncert, koji je iza scene, i rešeno. Tako i bude, došli smo tačno u 20:00h, kako je i zamolila da dođemo, i mi smo se zatekli i ostali ceo koncert baš pored same pozornice.
Foto: Eventum promo
Istina, nikada nisam na taj način gledao bilo koji koncert, tako da je veoma prijalo da malo promenim ugao gledanja, iz vizure produkcije i organizacije, kao da sam deo tima same realizacije.
Ko je tačno Jakov Jozinović?
Izgleda kao fini, dobro vaspitani simpatični dečko iz komšiluka. Nasmejan, vedar, drag, divan, sa širokim osmehom koji može lako da vas razoruža na više načina, iako ste možda umorni i neraspoloženi.
Jakov za čuda leti. Da, tako mu se zove turneja ili serija koncerata u Sava centru i po regiji – “Ja za čuda letim”. Onda će se ispostaviti pesma tog naziva je takođe i ime debi albuma, koji je objavljen u julu ove godine. Eto, dok je osvajao 40 000 gledalaca u Sava centru, učinio je to još uvek bez publikovanog albuma.
Rođen u Vinkovcima 2005., Jozinović je izgleda već sa 12 godina bio odlučan da želi da bude pevač, jer se istakao 2018. u pevačkom takmičenju “Zvjezdice”, malo kasnije i u emisiji identičnog formata – “Supertalent”. Dakle još tada nezvanično zvezda je rođena.
Student je Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu, dakle važno mu je obrazovanje, ne želi da bude samo muzičar, pop zvezda. Koliko će se zaista posvetiti tome, budući da je rasprodat već mesecima unapred, vreme mora da dokaže.
Album prvenac “Ja za čuda letim” (2026) bio je pokazatelj da je mladi pevač spreman i za takav izazov kao što je autorski projekat, a ne da interpretira obrade slavnih jugoslovenskih zvezda na svoj način.
Na albumu su sledeće: “Polje ruža”, “Na mjestu mom”, “4 laste”, “Meri”, “Voljela bi to”, “Raj”, “Nećeš spavati”, “Stol za dvoje”, “Ja volim” i “Ja za čuda letim”.
Naravno, koncert u Ohridu bio je prilika da album promoviše i uživo, na opšte oduševljenje na hiljade obožavalaca u Antičkom teatru, ali i van njega. Naime, u divnom koncertu mladog Jakova nisu uživali samo oni koji su kupili kartu i sedeli na svojim mestima ili mi tik uz binu, ili oni sa skupljim ulaznicama ispred pozornice u Fan pit zoni što imaju i barske stolove ispred sebe, već i mnogi turisti i žitelji Ohrida okolo, koji su zauzeli svoje pozicije iza zidina. Tako da ste mogli da vidite bulumentu mladih koji prate koncert čitavom dužinom Amfiteatra, i dobar deo publike koja gleda nastup sa terasa iz okolnih vila (isplati se iznajmiti apartman u nekoj od tih kuća, jer onda imate mogućnost besplatno da pratite sve koncerte u Antičkom teatru, a uvek ih bude puno svakog leta u Ohridu).
Foto: Eventum promo
Takođe, svi posetioci kafića “Teatro” koji se naslanja odmah na ulaz u Antički teatar, mogu uz piće uvek da posmatraju bilo koji koncert, tako da im je “ulaznica” samo ono što naruče od napitaka, možda i poneki kolač.
“Za one koji ne prestaju sanjati” stajao je natpis na ekranu kao slogan koncerta.
Koncert se iščekivao, publika je bila nestrpljiva, ali ne i nervozna, euforija neverovatna se stvarala i pre nego što je zvezda izašla na scenu. Većim delom pripadnice lepšeg i nežnijeg pola, hipnotisano i omađijano su posmatrale binu, nadajući se da će njihov favorit odjednom da sleti i da im ulepša ne samo to jedno veče, već čitavo letovanje u bajkovitom Ohridu.
Njegov dolazak se pažljivo priprema, kreativno se osmišljavao, i tako nailazi jedan veći crni automobil u kome je sedeo Jakov Jozinović.
Malo se Jakov tu ugnezdio, da bi prepun uzbuđenja, što smo mogli videte svi mi tu pored pozornice, samo izleteo iz parkiranih kola i doleteo na binu, uz seriju aplauza, cike i vike.
Koncert je započeo sa svojim hit pesmom “Polje ruža” i na prvi utisak tako lako i brzo je opčinio publiku, taj nepregledan broj fanova u samom Antičkom teatru, ali i mnogo šire oko njega.
“Dobro veče, Makedonija. Najbolji ste. Nema vam ravne. Ljubim vas stalno. Ne mogu da opišem kolika mi je čast što sam ovde večeras sa vama. Čuvajte sebe i sve vaše oko sebe”, bio je maksimalno uzbuđen Jakov, reči su jednostavno klizile niz grlo, dušu, srce.
“Drugi put mi je da sam u Makedoniji, ovo mi je drugi grad, prvo sam bio u Skoplju. Ko je ovde iz Skoplja?”, animirao je publiku Jakov sve vreme, pozdravljao se sa fanovima, rukovao sa mnogima u prvim redovima, odmah im je postao blizak.
Repertoar koncerta je bio sa jasnom koncepcijom: da se ponovo ujedini Jugoslavija, da krenemo kroz putovanje u prošlost gde ćemo se podsetiti ogromnih hitova jugoslovenskih muzičkih zvezda. Dakle Jakov je odlučio da objedini sve muzičare i njihove pesme iz perioda kada se on nije ni rodio, ali pruža omaž periodu svojih roditelja, baka i deka.
Tako nas je veoma prijatno vratio u tu divnu prošlost – „Neka ljubi se istok i zapad” – Plavi orkestar, „Živiš u oblacima mala” – Zdravko Čolić, sve vreme pleše, skakuće, uživa sa publikom, preleće sa jednog na sasvim drugi kraj pozornice, i kao da ne ume da se zaustavi, nadahnuće mu je izgleda beskrajno.
„Kako ste, šta ima? Jeste dobro? Divna Makedonija!”, Jakov nije propuštao priliku da se obraća publici, skoro nakon svake pesme, želeći da održava taj vajb i komunikaciju bez pauze.
Na repertoar je Jakov stavio i numeru “Nisi ti za male stvari” Željka Samardžića, jer je sa ovim veteranom pop muzike imao zajednički nastup upravo na jednom od 10 rasprodatih koncerata u Sava centru, što je i Željkovo prirodno stanište poslednjih godina, pred Novu godinu.
Dobija plišane igračke iz publike, kao i poster sa svojim likom. Jakov ne može da zaustavi emocije i oduševljenje, fanovi su oduševljeni, kao da se sada svi utrkuju ko će da mu pokloni još neke sitnice pažnje, svi bi da budu darežljivi, da ostave deo sebe na ovom koncertu.
Jakov ponosno peva sa publikom svoje pesme sa prvenca albuma – “4 laste”, “Voljela bi to”, “Raj”, i iznenađen je kako auditorijum sa njim u duetu peva sve stihove.
“Album je izašao prije mjesec dana i vi ste publika koja ga najbolje zna. Divna ste zemlja i imate divne muzičare, i jednog od najboljeg pevača kojeg ste imali je sigurno Toše Proeski”, obradovao je Jakov devojke, devojčice, momke i dečake.
I onda na makedonskom jeziku otpevao je baladu. hit “Bože, brani je od zla”, jedna od mnogih numera koje su proslavile neprežaljenog makednonskog muzičkog asa Tošeta Proeskog, koji nas je iznenada napustio te (zlo)kobne 2007. godine. Verovatno će se 2027. godine obeležavati tužan jubilej – 20 godina kako se desila ta užasna nesreća. Opet, u publici je dobar deo publike bio koji nije bio rođen kada je Toše stvarao i činio čuda u svojoj kratkoj karijeri, a opet su aplaudirali kada se Jakov odvažio da svojim divnim glasom dočara i ovu pesmu.
Jako emotivno, potresno, teško, kako se i očekivalo. Ostane nekako praznina nad činjenicom da je takav pop muzičar prerano napustio ovozemaljski život. Nepravda kakve nema i zato boli.
Jakov pomalo i podseća svojim osmehom na Tošeta, na tu retko dragu energiju koja ga ispunjava i on je deli nesebično sa svojim ljubiteljima, posetiocima što uživaju u svakom segmentu i sekundu koncerta.
Publika je upalila baterijske lampe na svojim mobilnim telefonima tokom izvođenja ove predivne pesme. Bilo je zaista impresivno, pred nama se odigravao istinski svetlosni spektakl.
“O, Meri, Meri, o da se nismo tako rano sreli”, zapevao je Jakov svoju “Meri”, koja deluje i zvuči kao da je retro, snimljena u periodu Jugoslavije, odnosno čitav album je krcat kompozicijama u tom ruhu. Pesme na debi albumu Jakova Jozinovića vraćaju publiku u neko divno doba koje smo nekada proživeli, a ovi mladi na koncertu nisu ni imali prilike, jer su se rodili kada su uveliko bivše republike postale nezavisne države, a Juga nam je odletela u daleku prošlost. Jakov je uspeo trijumfalno da svojim darom, šmekom, šarmantnim karakterom i beskrajno simpatičnim nastupom prošeta publiku kroz ovu istoriju, da nas ubaci u neki vremeplov i odleti u orbitu, van dometa.
Zrelim glasom, kao da je u karijeri već decenijama, na repertoar je stavio i novije pesme kada je već došlo do raspada Juge – izvanredne i vanserijske balade “Libar” – Gibonni, “Lutka” – S. A. R. S. (srpski bend, a pesma im liči kao da je delo neke hrvatske grupe, miriše na retro, dakle staru Jugu). Jakov je i dalje neumorno, u beloj košulji sa kratkim rukavima i farmerkama leteo po bini, iako je vani vrelo, i noći su bile paklene u Ohridu, da poželite ići odmah i na noćno kupanje.
Jozinović je neprestano gledao publiku u prvim redovima, na tribinama, svuda gde mu dopier pogled, i divio se pozitivnoj energiji koja nije jenjavala od prvog do poslednjeg takta.
Jakov je spontano izveo devojčicu na binu koja se rasplakala od emocija prema pevaču, te ju je on grlio utešno. Bio je to jedan od najsimpatičnijih momenata na ovom ohridskom koncertu.
Čak je bilo malo i šale ovim povodom, jer je Jakov pitao sa kim je devojčica došla večeras, i kad je čuo odgovor “sa tetkom”, pevač je pitao – “Mogu li onda da se upoznam sa tetkom?”, i naravno izazvao seriju smeha i aplauza.
Usledila je njegova pesma “Nećeš spavati” – svi pevaju u publici, a Jakov se dosetio da je ovo idealan trenutak da snima publiku kako peva, želeo je da ima video zapis kao uspomenu. Smartphone android je onda dao koleginici iz benda – pratećem vokalu da uskoči i snima njihovo pevanje koje divno dele sa njim.
Nadovezao se na još jednu svoju numeru “Na mjestu mom” sa prvog albuma, te je veoma vešto kombinovao da koncert od puna dva i po sata bez daha (150 minuta) iskombinuje kao promociju debi izdanja sa skoro svih 10 pesama uživo uz obrade klasika bivše nam Juge.
Kako je bila morska atmosfera, red je da se pojavi u set listu još jedan veliki pop kantautor, tvorac neprolaznih šansona i šlagera, koji nas je napustio 2018. godine – Oliver Dragojević, te besmrtna balada “U ljubav vjere nemam”.
Foto: Eventum promo
Nastavio je u tom stilu: Dino Merlin – “Kad si rekla da me voliš”, i sve te pesme bilo Dragojevića ili Merlina, Jakov je predstavljao na neki svoj način, vidi se da je pun pozitivne energije bez foliranja, romantičar i divni emotivac.
Pita onda publiku ima li nekog iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije…
Jasno je, želi prosto da ujedini sve nas iz svih republika, da barem na jedno veče postanemo Jugoslavija, što da ne? Izgleda da je idealista, ili ga možda i mi kao publika idealizujemo?
Vreme će pokazati, normalno, ali neizbežno uspeva da nas omađija i neprimetno nam se uvuče pod kožu.
“Da sam iz Makedonije, iz kog grada bih ja bio?”, pita Jakov devojčice i momke u publici, a svi viču, naravno – “Iz Ohrida!”. Na meniju je očigledno – lokalpatriotizam.
Jakov simpatično pita ko je iz Skoplja, Bitolje, i publika radosno diže ruke, svi su srećni što su ovde divne večeri koja je snažan vulkan moćnih emocija i nežnosti.
Vratio se Jakov ponovo velikim zvezdama koje je već predstavio, tako da je repertoar obogaćen ponovo sa neprežaljenim makedonskim pop pevačem: Toše Proeski – “Igra bez granica” (jedan od vrhunaca večeri definitivno, koliko je ceo Amfitetar pevao kao jedan, a zapravo nekoliko hiljada duša), i naravno najveća balkanska zvezda: “Pusti, pusti modu” – Zdravko Čolić.
Tokom te antologijske Čolićeve pesme lete baloni različitih boja na sve strane i ka bini, postaje pravi šou spektakl koji je zadivio masu.
Izašla odjednom jedna devojka je izašla na binu, nije delovalo da je namešteno, čak naprotiv, i Jakov se iznenadio, i zapevala je sa njim “Pusti, pusti modu”, on se oduševio pošteno, nije očekivao ni najmanje. Onda je malena preuzela binu, pevala, a Jakov se samo smešio, nije skidao osmeh sa lica. Plešu zajedno, uživaju, hormoni sreće su non stop bili prisutni.
Jakov priznaje “Ja volim”, još jedna pesma sa prvog albuma, novi singl, koji je osvojio simpatije njegovih fanova, te se Jozinović podjednako sjajno snalazio i u svojim delima i obradama velikijh hitova koji su obeležili decenije domaćeg muzičkog stvaralaštva, tada smo bili jedna zemlja.
Kao u bajci – bila jednom jedna zemlja, divna i draga, sve dok se nije umešala politika i praktično nas podelila, i sve razorila. Nažalost tome nema kraja ni u svetu, ratovi su oko nas gde god da se okrenemo. Jakov je ove noći, kao i sa toliko održanih koncerata po bivšim republikama, želeo da publici pruži pravi eskapizam, bekstvo od stvarnosti, da na dva i po časa zaboravimo na sve poteškoće i mračne okolnosti sa kojima se suočavamo poslednjih godina, decenija…
Naravno, u tome je kompletno uspeo, nije mu bilo ravnog da ovako lako sve nas spoji u gigantsku ljubav bez uslova, bez problema, bez prepreka, bez prepone, bez … kraja.
Ipak, koncert se neumitno bližio kraju.
Foto: Eventum promo
“Ti si bila još devojčica”, zapevao je Jakov još jedan rimejk: Đorđe Balašević – “Olivera”, omaž neprevaziđenom umetniku, panonskom mornaru, koji nas je u doba pandemije korona virusa iznenada napustio 2021. godine i time napravio nenadoknadivu prazninu u muzičkom svetu.
Balada “Olivera”, posvećena Oliveri Đorđević, ženi čuvenog Đoleta, koji nas je oduševljavao decenijama svojim besmrtnim tekstovima punim lirike, romantike, divnih poruka, tako da se Jakov potrudio maksimalno da dočara Đoletov duh i manir, sa pesmom koja nije često bila na repertoaru samog muzičara. Zato ju je Jakov na ovaj način oživeo i osvežio na lep način.
Kako je koncert započeo sa svojom pesmom, red je, prema scenariju, da tako i završi ovaj veoma sadržajan i bogat koncert.
Još je bilo gostiju iz publike: jedan maleni dečak je izašao, a onda i devojčica, otpevala je deo pesme “Ja za čuda letim”. Jakov je samo stajao, bio prijatno iznenađen, srećan, zadovoljan, vidi se da mu je srce puno što ga omladina voli, obožava, živi za ovo veče koncerta.
Tako je nasmejani Jakov zaokružio dva i po časa sa hitom “Ja za čuda letim”, kako nosi naziv i albuma i turneje, idealan način da se pozdravi od svoje verne, makedonske publike.
“Hvala vam za najlepši mogući doček koji sam dobio. Vi ste jedna od najboljih publika do sada i niste ni svesni toga”, poručio im je Jakov Jozinović na samom kraju koncerta.
Međutim, povika za bis je bila toliko glasna i snažna, da je Jakov odlučio da se vrati nakratko na scenu i odabrao je da završi svoj spektakl sa kompozicijom – “Cesarica” Olivera Dragojevića.
Koliko god je hiljade ljudi u Antičkom teatru (Amfiteatru) Ohrida i dalje želelo da im se Jakov vrati na scenu, pevač je došao do kola koja su ga i dovezla na koncert, pored bine, stao je na platformu kola, mahao svima pod svetlošću, malo se zadržao, i onda sa osmehom ušao u kola, te odjezdio dalje, i tako se oprostio sa presrećnom ohridskom publikom.
Zaista, bila je ovo noć za pamćenje. Veče kada smo svi barem 150 minuta postali ponovo Jugoslavija, sve je delovalo nekako vredno, kvalitetno, neprolazno, blisko, te smo moja draga i ja imali utisak kao da se svi mi nikada nismo ni razdvajali. Kao da smo ponovo ujedinjeni, da rata nije nikada bilo, te da živimo normalan život kakav smo i zaslužili, gde nam je pesma redovna da u njoj uživamo, i blagostanje je pobedilo sve nedaće i bedastoće. Eh, kad bi tako zaista bilo.
Preporuka: proverite magiju i energiju Jakova Jozinovića 24. i 25. oktobra 2026. u Beogradskoj Areni. Da, zvezda je rođena. Osvajač cele Jugoslavije. A tek mu je 20 godina.
Ivan Makragić