Milan B. Popović – Ja, prvo lice množine (zbirka pesama)

Samostalno izdanje/2022.

 

 

Piše: Goran Šobić – Sirano, pesnik, romanopisac, kompozitor, muzičar, menadžer…

Pred nama je upravo objavljena, osma po redu, zbirka modernih, savremenih, urbanih, buntovnih, ali i ispovednih, misaonih, religioznih i refleksivnih pesama, na prvi, pa i drugi pogled, krajnje neobičnog naslova: “Ja, prvo lice množine!” No, navikao nas je taj iskreni ljuti poetski misionar, imenom, srednjim slovom i prezimenom, Milan B. Popović, na njegove zbirke sa neobičnim nazivima, poput: „Vreme brutalnih dobronamernika“, „Bolji od svog života“, „Oka da ne ispustim dah“. Novom knjigom samo nastavlja uzlaznom putanjom i stepenicam ka pesničkom nebu, kome on svom svojom dušom i srcem, stremi i predaje mu se!

Njegove knjige su autorska izdanja. On se bori sam protiv celog sveta i piše pesme za ceo svet. Ume pesnik Milan B. Popović da iznenadi i lajt varijantama knjige i fit i fitnes, a opet ozbiljnim poglavljima u knjigama poput one iz 2012-e naslova „Na kori integralnog hleba i olovci“, u kojoj sve pesme nose naziv neke prehrabrene namirnice a dok je Milan pisao tu knjigu, smršao je 45 kilograma.

Kada mu je 2006. godine izašla prva knjiga pesama „Molitva tetoviranog srca“ našao se u svojevrsnom književnom vakumu, ali je brzo reagovao i uspeo da iznađe rešenje i da ponudi svoju poeziju, prvo rock, pa onda i metal bendovim i objavio prvi cd naziva „Vreme brutalnih dobronamernika“ a Milanove pesme su se skladno uklopile u tri kompilaciona CD-a. Od tada je 50 njegovih pesama u studijima usnimilo 50 muzičkih sastava iz svih država regiona u rock, metal, rege i hip hop žanrovskim usmerenjima.

 „Ja, prvo lice množine“ je ozbiljna, nadhnuta zbirka pesama, stvorena u zasluženom savezu s Muzom, otelotvorena retkosti, iznenađenje koje potpuna neočekivanost čini još dragocenijom i efektnijom. Kroz pedesetak pesama u knjizi se ne provlači samo bunt! Čak ga ima manje nego u Milanovim ranijim književnim ostvarenjima koja su nas oduševljavala smelošću, odlučnošću i otresitošću! Danas je pesnik izgleda spustio jedra za svoje zastrašujuće stihove i krenuo na put unutarnjim metroom i posvetio pesme prvenstveno sebi, da se sačuva od drugih.

Foto: Jakša Vlahović

Danas Milan piše sebi, piše o sebi, o neizostavnom delu njegovog bića poeziji, o ljudima koji su za njega vodilje u životu, piše običnim ljudima poetske posvete o svakodnevnoj običnoj dobroti, svoju emociju želi da ogoli toliko da je otišao u suprotni ćošak sobe svog dosadašnjeg stvaralaštva. Zašto je ova Milanova knjiga važna? Zato što je poezija i stvaralaštvo važno. Zašto su njegove pesme važne? Zato što pokrivaju u osam knjiga sve svere koje bi ljudska duša morala da opeva. Zašto je Milan dobronameran? Zato što piše brutalno, ne daje nam prostora za predah. A u ovoj knjizi je brutalno to što je brutalno običan, što se pesnik spustio na nivo čoveka i rekao mu ono što bi on izustio, zato što je ogolio činjenicu da je život kratak i prolazan a taj osećaj stvara te stihove o hrabrosti nad ravnodušnošću. I koliko god mu ton stihova bio setan toliko se nazire i njegov podsmehljivi osmeh ka životu, prema nedaćama kojim život obiluje uz glasnu konstataciju da je izašao kao pobednik jer on oko sebe ima ljude koje je zavredio.

Ova zbirka mi deluje kao Milanovo dizanje ruku od traganja po mračnim sverama duše, od hrabrog trčanja direktno na životne nonsense, od surovog rokenrol bunta, ali to je samo varka. Milan je stigao na brdo kom je stremio i sad sedeći gore ne brine stare brige, nego bistri kojom strminom najdelotvornije da nastavi da se uspinje ka još uzvišenijoj poeziji.

Share This